Na današnji dan, 21. augusta 1992. godine, na Korićanskim stijenama na Vlašiću ubijeno je više od 200 prijedorskih logoraša.
Bili su civili, prethodno zatočeni u logorima na području Prijedora. Iz logora su izvedeni pod izgovorom da će biti odvedeni na razmjenu. Umjesto slobode, odvedeni su na mjesto egzekucije.
Pripadnici Interventnog voda prijedorske policije, kako je utvrđeno u sudskim postupcima, učestvovali su u organizaciji i izvršenju ovog zločina. Logoraši su dovedeni na ivicu ponora Korićanskih stijena, gdje je nad njima izvršena masovna egzekucija.
Preživjelo je samo 12 logoraša. Njihova svjedočenja razotkrila su zločin koji je trebao ostati skriven.
Korićanske stijene nisu bile slučajnost, niti „incident“, a ni posljedica haosa rata, već dio sistematskog progona nesrpskog stanovništva na području Prijedora.
Za ovaj zločin donesene su pravosnažne presude pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Sudom Bosne i Hercegovine. Sudski utvrđene činjenice ne mogu se poništiti političkim govorima, negiranjem, relativizacijom niti pokušajima da se žrtvama oduzme pravo na istinu.
34 godine kasnije, Korićanske stijene i dalje svjedoče o više od 200 ljudi koji su tog dana ubijeni. Svjedoče o 12 preživjelih čija je istina preživjela zajedno s njima. I svjedoče o tome kako izgleda kada se progon, zatočenje i ubijanje civila pretvore u organizovanu politiku.
