Nekoliko stotina građana okupilo se danas na Trgu slobode u Tuzli kako bi izrazili nezadovoljstvo i apelovali na nadležne institucije da što hitnije riješe problem nabavke linearnog akceleratora. Neki od okupljenih građana nosili su transparente s imenima onkoloških pacijenata, od kojih mnogi više nisu s nama. dok su neki podijelili svoje iskustvo borbe s ovom teškom bolešću.
Prisutnima su se obratili i sami onkološki pacijenti, ali i oni čiji su članovi porodice onkološki pacijenti koji već dugo vremena prolaze kroz bitku za život.
Zumreta Arnaut, jedna od onkoloških pacijentica koja se liječi od karcinoma limfnih žlijezda dvije i po godine, kroz suze je opisala bolan proces svoga liječenja.
Larisa Čorbić govorila je o svojoj prijateljici Mersihi koja boluje od carcinoma I koja je trebala biti jedna od govornica na protestima ali nije bila u mogućnosti doći jer je na terapiji, u drugom gradu.
Azra Bajraktarević prolazila je kroz cjelokupan mukotrpan proces sa svojom majkom, koja je onkološki pacijent. Istakla je da je posebno boli što se godinama ništa ne mijenja. Naime, prije 13 godina njen otac se takođe liječio na UKC-u. Aparat je tada radio, ali se po nekoliko sati čekalo da se dođe na termin i nerijetko se znalo desiti d aim nakon nekoliko sati čekanja kažu kako se aparat pokvario, pa su se kući vraćali u gorem stanju. Nažalost, Azrin otac prije deset godina izgubio je najvažniju bitku, a njena majka danas prolazi kroz istu, čak i goru agoniju jer na zračenje mora u drugi kanton.
Mirza Mustafagić, organizator mirnih protesta, zahvalio se svim ljudima koji su prisustvovali protestima i time pokazali da imaju svoj glas, da se ne boje i da razumiju agoniju koju prolaze onkološki pacijenti.
“Vrijeme je da mijenjamo neke stvari. Na jednom sastanku je rečeno da će biti riješeno pitanje prevoza i smještaja onkoloških pacijenata. To je riješeno samo pravno formalno da bi se reklo da je riješeno. Ovo mirno okupljanje građana nije samo zbog akceleratora. Stanje u UKC Tuzla ali i općenito u zdravstvu je katastrofalno. Ljudi nemaju najosnovnije poput epruveta ili osnovnih lijekova. Treba svako otići fakultativno na UKC i vidjeti kako je tamo. Doktori i osoblje je nezadovoljno jer rade u uslovima koji su daleko od dobrih” – istakao je Mustafagić.
Podsjećamo, linearni akcelerator u UKC-u Tuzla, ključan za terapiju zračenja, nije u upotrebi još od februara prošle godine. Iako su sredstva za novi aparat već obezbijeđena, zbog konstantnih obaranja tendera, aparat se još uvijek nije nabavio, što dodatno otežava situaciju onkološkim pacijentima. Prije nekoliko dana stigla je odluka da je ovoga puta UKC Tuzla izabrao ponuđača za nabavku, nakon čega je uložena nova žalba koju je klinični centar odbio.
Hoće li se nabavka uspjeti obaviti, još se ne zna, jer firma koja se žalila najavljuje tužbu, a agonija onkoloških pacijenata iz Tuzlanskog kantona i dalje traje. Oni su i dalje prisiljeni putovati u druge gradove, van kantona, kako bi primili potrebnu terapiju.
