“LJUDI BEZNAĐA” – zbirka pjesama od 55 stranica i 55 miliona tona tuge!

0
398

Skoro da nema osobe u BiH a i šire koja nije čula za ime Nihad Nino Ćatić. Mnogi Nihada Ninu Ćatića pamte kao novinara koji je 10. jula 1995. godine odaslao posljednji izvještaj iz Srebrenice.

Ono što je činjenica je da je Nihad Nino Ćatić bio prije svega pjesnik! Zahavaljujući Nihadovoj posthumno objavljenoj knjizi “Ljudi beznađa” mnogo jasnije ukazuje se slika grada, prostora i vremena, od one koja je ostala sačuvana na snimcima i fotografijama stranih novinara ili lokalnih kamermana.

Manje – više, svi znamo da je Ninin glas bio jedina medijska veza enklave Srebrenica sa svijetomali samo rijetki znaju da je u opkoljenom Gradu pisao poeziju, uređivao glasilo Srebrenički glas, animirao kulturni život ovoga grada. Njegove pjesme stigle su na slobodnu teritoriju putem pisama Crvenog križa.

Zahvaljujući Mirsadu Mustafiću piscu, publicisti, profesoru književnosti iz Srebrenice iza ovog mladog čovjeka, čiji se život ugasio u Maršu smrti ostala je zbirka pjesama “Ljudi beznađa”, izdavač Papirografika Tojšići, 1997. godine.

Kroz Nihadove stihove ukazuje se prostor očaja, ali i one bezvremene umjetničke nade koja obuhvata sve dobronamjerne ljude i svaki budući trenutak, dolazeći nam u pomoć u svakom onom trenu kad se pred nas postavi zadatak da biramo između dobra i zla.

“Ovo je najvažnija knjiga u mojoj zemlji! Ima 55 stranica i 55 miliona tona tuge. Ima papir i korice, a još više srce i dušu. Ima čovjeka koga više nema! A taj čovjek ima više nas nego što mi imamo njega.  A taj čovjek, gore iz visina, gleda ovaj svijet i pita se, jesmo li ljudi beznađa? A ja se pitam, kad ćemo uspravni ispod zvijezda prošetati glavnom srebreničkom ulicom Nihada Nine Ćatića, novinara, pjesnika i Čovjeka? Ima jedna knjiga, najvažnija u mojoj zemlji!” – napisao je na svojoj FaceBoook stranici novinar i kolumnista Dragan Bursać.

Posljednji put Nihad je viđen 11. jula 1995. kada se sa grupom Srebreničana uputio ka slobodnoj teritoriji – Tuzli. Njegova majka Hajra i otac Junuz smješteni su u Potočare pod „zaštitom“ plavih UN šljemova gdje su ih odvojili. Junuz je ubijen, njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u jednoj od sekundarnih grobnica. Sahranjen je 2005. godine u Memorijalnom centru Srebrenica. I majka Hajra je umrla, nije dočekala da sazna šta se desilo sa njenim sinom i da, kako je govorila, nađe barem jednu koščicu, barem prst svoga Nine. Nino još uvijek nije pronađen.

Udruženje “Biti novinar” iz Tuzle dodjelom novinarskih nagrada koje nose Ninino ime nastoje očuvati sjećanje na ovog velikog Čovjeka.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime