Čovjek je našao čahuru leptira. Jednog dana na čahuri se pojavio mali otvor. Sjedio je i promatrao leptira nekoliko sati kako se trudi provući svoje tijelo kroz tu malu rupu. Sve dok odjednom nije prestao napredovati i izgledalo je kao da je zaglavljen.
Tada je čovjek odlučio pomoći leptiru. Uzeo je makaze i otkinuo preostali dio čahure. Leptir je tada izronio lako, iako je imao natečeno tijelo i mala zakržljala krila.
Čovjek nije o tome ništa mislio i sjedio je tamo čekajući da se povećaju. Ali to se nije dogodilo. Leptir je ostatak života proveo puzeći okolo sa natečenim tijelom i malim krilima pomoću kojih nije mogao letjeti.
Iako je svim srcem želio pomoći leptiru, čovjek nije shvatio da su čahura za ograničavanje i borba koja je potrebna da leptir probije kroz mali otvor zapravo bili Božji način izbacivanja tekućine iz tijela leptira u krila. Da se pripremi za letenje kad jednom izađe iz čahure.
Pouka priče: Naše borbe u životu razvijaju našu snagu. Bez borbe nikada ne rastemo i nikada ne jačamo, zato je veoma važno da sami rješavamo izazove i ne oslanjamo se na pomoć drugih.
