Prešutio sam. Želeci mirnu savjest.
Osluškivao ono što je srce tiho otkucavalo.
Zanemario njenu gordost. Osornost.
Opravdavao ih ljutnjom.
Sjeo. Zapalio.
Gledao nebo pokovano zvijezdama.
Tražio padalicu. Spremao želju.
Čekao poklopljene kazaljke.
Nadao i raširenim.
Hvatao za slamku.
Proći će je!
Naslućujem korake. Njen povratak.
Osjetim miris.
Čujem je.
Znam kako diše.
Tu je. Blizu.
Pravim joj sjenke od mjesečine.
Spremam osmijeh.
Čuvam zagrljaj.
Znam da ce doći.
Niko je ne zna bolje mene.
I neka dođe.
Pogazit ću ego.
Otkinuti od duše.
Dati njenim ranama da zacijele.
Nije me briga šta drugi kažu.
Za sreću je dovoljno dvoje!
Imaš gdje.
Taman da te svi na svijetu puste.
