Malik Fejzulahović iz Tuzle svojim rukama stvara istinska remek-djela od drveta! Njegove kreacije su više od običnog zanata – one su prava umjetnička djela koja oduzimaju dah, a u svakoj njegovoj maketi osjeti se ljubav i pažnja koju je uložio i u najsitniji detalj.
Njegove makete pričaju priče, nose emocije i bude uspomene. Malik je umjetnik koji svojim radom uljepšava svijet, a kako je otkrio u razgovoru za portal azrazna.ba, sve do najsitnijeg detalja radi isključivo ručno i nema niti jednu mašinu za obradu drveta, koja bi mu olakšala izradu fascinantnih maketa.
Malik, hvala ti što si pristao da sa nama podijeliš djelić svoje životne priče. Za početak, predstavi nam se ukratko. Ko je, zapravo, Malik Fejzulahović?
“Za sebe mogu reći da sam bio “čudno” dijete i da je to potrajalo do dana današnjeg. Kroz život sam bježao od ustaljenih trasa, gradio neke vlastite puteve i često birao one teže, iz inata, da ne bude ni po čijem savjetu i volji, samo da bih na kraju slavio sam, bez ičije pomoći i da mi ne bi likovali “Eto, vidiš da treba ovako”. I glavom kroz zid je korak naprijed!”
Koliko dugo se već baviš izradm maketa od drveta? Da li je to isključivo hobi ili posao?
“Ideja o izradi maketa je nastala sasvim slučajno, prije 3 godine otprilike. Čekavši sehurske zore, dosjetio sam se da, pored čitanja, trebam i neku drugu zanimaciju, čisto da ne bude sve jednolično – dosadi. U početku sam imao samo skalpel i preveliku želju da napravim nešto vlastitim rukama, a što će biti samo moje i unikatno. Započeo sam i osvanuo u tome. I to je trajalo iz noći u noć. Nisam osjećao ni potrebu za snom niti sam gledao u drugom pravcu. Znao sam – želim prostoriju u kojoj će biti izloženi svi moji radovi i predao sam se u potpunosti tome. Trenutno je to hobi, pored posla kojim se bavim, a nisu povezani jedno s drugim.”
Koje vrste drveta najčešće koristiš za izradu svojih maketa?
“Za izradu maketa koristim drvo koje je predviđeno upravo za izradu maketa. Mada, u nekim slučajevima koristim i sve ostale drvene predmete koji mi mogu poslužiti u izradi. Vodim se maštom. Slobodno mogu reći da sam kreativan i da najmanjoj sitnici pronađem ulogu. A to je upravo i najbitnije. Ako niste dosjetljivi, ne vrijedi vam ni da je servirano sve na tacni, ako ne znate iskoristiti.”
Primijetila sam da najviše izrađuješ makete vjerskih objekata? Šta si sve izrađivao do sada, šta ti je predstavljalo najveći izazov i kako biraš temu za svoje makete?
“Obzirom da pravim većinom replike, vjerski objekti su na našim prostorima zastupljeni i vlasnici smo prelijepih građevina. Tako da, pravim ono što okom vidim. Ljubitelj sam starine i tradicije, malih skromnih drvenih džamija, svega što ima dušu i priča neku priču. Nemam određeno niti slušam savjete šta trebam iduće praviti, vodim se isključivo ličnim osjećajima, pa tako je i duša utkana u svaki rad. Na mojim policama džamije prednjače, ali svakako se mogu naći i drugi simboli, obilježja, nacionalni spomenici itd. Šta pravim – zavisi od raspoloženja.”
Koliko vremena ti je potrebno da završiš jednu maketu?
“Vrijeme koje utrošim na izradu makete, ne mogu sa sigurnošću precizirati. Postoje dani kada ne taknem ništa, a isto tako, znam presjediti dan i noć, bez da osjetim ikakav napor. I tako iz dana u dan. Ponekad izrada zahtjeva određeno vrijeme za sušenje ljepila ili ide sporo jer je mnogo detalja za rezati, kružiti i turpijati, a oni oduzimaju baš dosta vremena. Proces je malo duži, obzirom da sve do najsitnijeg detalja radim ručno i apsolutno nemam nikakvu mašinu koja bilo sta odrađuje umjesto mene. Znači, sve sam crtam i kružim, nikakvu mašinu za obradu drveta nemam.”
Kako se osjećaš kada završiš maketu i vidiš krajnji proizvod?
“Kada započnem raditi maketu, prva pomisao mi je “Na šta će ovo ličiti, možda trebam nešto drugo”. Ali nastavim – da demantujem samog sebe, upustim se pa kako bude. Ne volim odustajati, imam tu dozu inata, tvrdoglavosti. Nemam sredinu ni u čemu. Sve ili ništa. Mnogima sam naporan i možda strog, ali tačno znam šta želim i ako odlučim krenuti do toga, ne postoji prepreka. Na kraju uvijek aplaudiram prvo sam sebi, a potom, naravno, volim čuti i pohvale. Sugestije baš i ne prihvatam, uvijek radim šta hoću i kako hoću. Ipak je u mojim očima ideja i vizija svega. To je moj osjećaj i ne volim da mi predlazu šta ću i kako. Ponosan sam uvijek i dobar dio vremena provedem gledajući u rad po završetku istog. Volim pohvaliti sam sebe.”
Da li si nekada izlagao svoje makete na nekim izložbama ili takmičenjima?
“Na izložbama i takmičenjima nisam još uvijek učestvovao. Do nekog skorijeg vremena čak nisam ni pokazivao javno bilo šta od ovog, osim nekim bližim osobama, komšijama, prijateljima. Nekako sam smatrao da nije toliko ni važno plasirati bilo gdje. Nisam razmišljao ni o zaradi, prvenstveno sam hranio dušu i nekako unutrašnje borbe i osjećaje savladavao upravo usmjeravajući misli na izradu maketa. U moru svega što možemo vidjeti na društvenim mrežama, ipak sam odlučio i ja pomaknuti se za jedan stepenik više i pokazati čime raspolažem. Mislim da ne griješim. I vjerujem da ima ljudi koji će reći da su makete divne i podržati moj trud.”
Da li postoji neki izazov, neka posebna maketa koju bi volio da napraviš u budućnosti?
“Postoji mnogo izazova. Obzirom da mnogo obilazim džamije, imao sam želju obići džamije u Turskoj. Gledajući slike na netu, teško je svaki detalj zumirati i napraviti repliku neke od tih džamije. Nažalost, na neki način mi se ta želja obistinila. U protekloj godini, sestrina kćerka je započela životnu borbu u Istanbulu. Dešava se da odlazim u posjetu kao podrška. Džamije o kojima sam nekad maštao, postale su java. Da je drugom prilikom, ushitreno bih stojao pred istim i drugačije ih doživljavao. Ono što sam u tom trenu shvatio jeste, da su sve džamije na svijetu, zapravo iste. Razlika je u tome samo, koliko iskreno ulaziš obaviti namaz. Korak koji sam napravio u jednu od njih, napravio sam sa Ajlom – sestrinom kćerkom. Sjedila je pored mene dok sam obavio namaz. Okrenut leđima, pustio sam suze. Ako sam ikad imao jaku želju, bila je upravo u tom momentu u dovi. To je bio njen prvi ulazak u džamiju, pa je emocija bila još jača. Ono što bih volio, jeste, kad sve ovo prođe, inšallah i Allahovom voljom proslavimo pobjedu, da mi centralno mjesto u prostoriji gdje su izložene makete, stoji Aja Sofija, kao simbol naše borbe za Ajlin život i pobjede, inšallah. Pored nje su i predivna džamija Ortakoy kao i Ahmedija. Turske džamije su mi inače izazov. Zaljubljenik sam u Osmanlijsku jedinstvenu arhitekturu. I definitno ću se posvetiti, Bože zdravlja, jednoj Istanbulskoj ljepotici i dovesti do savršenstva maketu, inšallah.”
Koji savjet bi dao nekome ko želi da se okuša u izradi maketa od drveta?
“Ono što bih poručio budućim maketarima, jeste da moraju imati jaku volju, želju i strpljenje. Ko i u svakom poslu i hobiju, naiđu dani kad niste voljni za rad i ništa ne ide od ruke i to je normalno. Bitno je ne odustati. Takođe, posvećenost je jako bitna. A onima koji žele i vide samo profit u ovom hobiju, poručujem da i ne započinju. Ovaj posao pokreće emocija.”
Za kraj ako ima nešto što smo zaboravili spomenuti a smatraš da je bitno ili želiš da istakneš? Nisam te pitala da li prodaješ ili radiš po narudžbi makete, koliko koštaju I na koji način se mogu naručiti?
“Za kraj se želim zahvaliti svima koji su mi podrška i onima koji se tek upoznaju sa mojim radovima. Barem to je besplatno, a mnogo vrijede riječi ohrabrenja i zahvalan sam na svakom vidu iste. Umjetnost je prije svega, izražavanje dušom, a ako se desi da dođe i do neke finansijske dobiti, dobro i jeste. Barem ja u ovome pronalazim mir i radim isključivo da zadovoljim dušu, a ako se pojavi neki ozbiljan kupac, moguća je i prodaja. Radovi su unikatni i striktno ručni rad! Naravno, svi koji žele, mogu zapratiti moj profil koji sam napravio za objave mojih radova, DRVENE RUKOTVORINE. Upite slobodno slati porukom na navedeni profil. Tek je aktiviran i hvala svima koje podrže. https://www.facebook.com/profile.php?id=61558578479700
Zahvala, naravno, pripada i tebi Azra. Mnogo mi znači medijska pažnja, a pogotovo kada je sa tvoje strane. Smatram da si jedan od simbola Srebrenog grada, a to su dokazale i godine predanog rada koje su iza tebe. Hvala ti za izdvojeno vrijeme i prostor u medijima, kao i razgovor s tobom.”
Hvala i tebi što si pristao da govoriš za portal azrazna.ba, želim ti puno sreće kako u radu sa maketama, tako i u ostalim segmentima života, a posebno da ti se ispuni želja vezana za sestričnu Ajlu, kojoj od srca želim da pobijedi u najvažnijoj životnoj borbi i da se kao pobjednica što prije vrati u BiH.
